Thursday, October 05, 2006

premetačina und ino

nisam sad nešto jako pametan, al mi se čini da sam primetio stvari koje nisam primetio.
nekako imam utisak da ljudi previše polažu na premetačine, permutacije, kombinacije i rekombinacije; rečju - igre rečima su ouverrejtid. i ne bi to mnogo ni smetalo da nije previše tih stvari koje su same sebi svrha i koje ne pokušavaju da kažu ništa novo, ništa drugo, ništa dovoljno bitno da bi opravdalo premetačinu kao sredstvo dobijanja "novog" značenja.
e sad, o čemu ja to, zapravo?
o buđanju proleća, o pozerištu, o jedenju ti maltera, o best of kompilaciji alice cooper-a koja se zove the beast, o nekom tamo bendu koji je izdao album hairway to steven; fill in the blanks, ljudi, garant svaki iole živući čovek na planeti zna barem jedno nešto što je pretrpelo slovosledoredni preraspored / u/pre/iz - metačinu u naslovu.

i to (ovo je sad krava koja mi je stala na nogu) bez ikakvog očiglednog razloga uatsouevr.

tek tako. aut ov d blu. da bismo se pokazali kako umemo da smislimo nešto "novo", intrigantno, da povežemo "staru" i "novu" reč jednorečjem, da budemo semantički široki u što većoj alfanumeričkoj uskosti, da budemo veći lakonci od njih samih.

rezultat, barem u slučaju moje malenkosti, je neizostavna rezignacija, zaključak da je sama forma zapravo jedini sadržaj, neutaživa želja da sočinjenije koje se tako naziva NE degustiram. ni blizu da mu priđem. bez ulaska u moj univerzum ako je ikako moguće, molim, hvala. turbo ignore.

iz ovog rezultata sledi, naravno, ispravan zaključak kako NI ZERU svega navedenog i inog sličnog konzumirao nisam. možda na žalost. možda na sreću. na sreću, nikad neću saznati.

i
nužno dugujem jedno veliko izvinjenje ljudima o čijem sam se pregalaštvu direktno ili indirektno negativno izrazio ne udostojivši ga čak ni privjua, što bi bio minimum pristojnosti. prema svima.
a meni je, pride, onako patetično-dečije-iskreno, žao što nisam.

odbiše me naslovima.

11 comments:

a@super|studio said...

and... he's back!
hey, d, you're the beAst!

moram reci da mi je hairway to steven jedna od najsmesnijih stvari ikada. to je jedna od retkih premetaljki koje si naveo a da, ipak, ima smisao. a taj je - sprdnja sa stvarima koje su set in stone. dobro, stairway to heaven u odredjenoj konstelaciji moze biti laka meta [sad bih ja digresirao na temu albuma djordja miljenovica zagadjenje u japanu, koji se ovde smatra bog-zna-kakvim uratkom. priznajem, taj momak je uzasno talentovan. sad, zasto traci talenat na opsta mesta, pominjane lake mete, plitke i navodno podrazumevane uzrocno-posledicne veze, ne bih umeo da objasnim. nevermind. digresija. skrew it]. i, hej, to sa hairway... duhovito je.
igru recima 'budjanje proleca' sam uspeo da prigrlim tek posto sam shvatio da je leto pakao i da bi ga trebalo staviti van zakona. leto je proces budjanja proleca. ali ne govorimo tu o plemenitim plesnima, blue cheesovima sto ih b@superstudio onoliko voli. a, neneneee, ova je budj gadna, nagriza i upropascava ono sto volimo.

Anonymous said...

Ahahahaha, meni je sve to super..
then again, ja sam dosta sklon budalastinama

zaboravio si Strah od pletenja.... to bese album nekog benda? ja sam se drzao za stomak danima posle toga

a mehanizam: pa ono kao opste mesto (po melodiji, znacenju i formi)... a onda neko ostavi melodiju i malo promeni formu i sjebe znacenje
sve zajedno jeste opste mesto (ali nema lepseg mesta do opsteg), ali je zabavnoooooo

neko spomenuo nadrealizam?

e, fonat ti je mnogo mali, pa je necitljivo (ili je to namerno? ili sam ja nesto zeznuo?)

a@super|studio said...

ahoy, mighty!
welcome 2 da hottest pop blog around ;)
fonat je da smallest. ali, cak i najveci web designeri znaju za ctrl+tockic misa/ctrl+plus. posto si sad stoposto na macu... valjda jabuka+plus. prokleti macov mouse ima pola jednog dugmeta. kaki tockici, kaki bakratschi?! dizajn. sux. even when it's great. or beautiful...

on da topic: sinoc sam bas bio kod b@superstudio, i zalomilo nam se pozeriste na mtv adriai. marchelo je kool djecharac. samo, i on pati od mightyju omiljene boljke - opstih mesta. kao, politicki stavovi su unapred podeljeni. i ti znas da ce inteligentni, nacitani rap hoper da bude na upravo tom mestu, da stoji na toj kutiji i da, bez iznenadjenja, napada upravo one tamo, na onom mestu, sto stoje na onoj kutiji. i tako... malo je... predvidivo. i superstudio je, siguran sam, ljudima predvidiv. to jest - kada bi ga ljudi culi. i eto ti ga! nepredvidiv je zato sto se ne da cuti. hihihiiiii! high concept pop!
nego, sreca za marchela da mu je album veoma slusljiv i bez da se bakces sa opstim mestima stavova... pomogao i u proslom mom komentaru pomenuti dj. miljenovic/sky wikluh.

+ mighty (i svi ostali):
!!!direktiva!!!
ukoliko volite si gledati tv serije...
!!!obavezna lektira!!!
tek zapoceto, a vec ljutito shoota doope:
studio 60 on the sunset strip
aaron sorkin, poznat pre svega po west wingu, se u ovoj seriji bavi upravo televizijom. pilot epizoda je 45 minuta scenaristicke, glumacke, rediteljske,... magije.
sticu li the sopranos dostojnog protivnika u ultimativnoj bici koja ce odluciti o najboljoj seriji ever? sure hope so... it's a win/win situation.

Aleksandar Maćašev said...

errr, znam da je jabuka+, ali nije to poenta...
nego, taj Studio 60 nije bas moja solja caja (kafe?). Sve to kao TV na/u TV uz snappy dijaloge i onog Perrya iz Friendsa... ali ko vole nek' uziva
mozda dam jos jednu sansu. Sutra.
Nego Weeds (ShowTime) je super zabavan.

popkitchen said...

Mislim da dragi a@superstudio zanemarujes ciljanu grupu kojoj se Marcelo i Wikluh obracaju ... a ja mislim da su to uglavnom pre i post-adolescenti (ne apsolventi) i ono izmedju. Prva stvar njima treba stvari pojednostaviti, drugo i jedan i drugi reper su manje-vise deo tog miljea.
Sad cu ja da objasnim zasto ja to pozdravljam (mislim pozdravila sam javno). Cak i u Srbiji takvoj kakva je ima dobre muzike (covek treba samo da procita ono sto si napisao o Virvelu i da toga bude svestan, cak i da nije cuo kakva je muzika u pitanju), ali njen domet je nevidjeno mali. Veliki broj muzicara se vise bavi nekim svojim intimnim dozivljajem sveta, sto je skroz legitimno i kod mene ce proci, ali sa druge strane nece kod klinaca (koji bi trebalo po defaultu da budu najveci konzumenti i najvatreniji fanovi popularne muzike). Zato njima inteligentniji hip hop dodje kao kec na 11 (opste mesto! ha!). Mora da postoji muzika koja se baviti svakodnevicom na bas taj razracunavajuci nacin. Klinci moraju da budu "besni" da bi od njih postali nekakvi ljudi. Moj brat ima teoriju da je drustvo otislo u kurac ako nema frikcije izmedju "klinaca i matoraca" (citat). Zbog toga Marcelo i ne treba mnogo da znaci meni i tebi, vec onom ogromnom delu Srbije gde na svadbama mama i kcerka pevaju zajedno pesmu Seke/Cece/Jece ....

cula sam da je "studio" u procesu transfera ka mom kompjuteru, unapred zahvalna

a@super|studio said...

2 mighty:
ehhehhh... pazi, meni je studio 60 bolji od svega sto je aktualno od serija. volim kada pisci pisu o piscima. pre svega dobri pisci - king. i sorkin...
+ vreme je bilo da se na tv-u mitologizira, khm..., televizija. uzasno je uzbudljivo. kao sto mi je i televizija u poslednjih nekoliko godina uzbudljiva. uzbudljivija od ostalih fabrika narativa, at least.
+ weeds sam gledao kad je vreme bilo ;) lepo si okarakterisao. i lepo je da neko isprashi guzicu prokletim deshperatnim kucanicama. to sad vec smara. u weeds imamo i taj tvrdji jezik, sto pozdravljam. i mary-louise parker. sto je zgoditak an sich.

2 popkitchen:
sve ja to razumem. no, kada sam ja bio tinejdzer niko nije morao da me hrani prethodno sazvakanim.
+ zaostravanje fronte se kod pomenuta dva autora distribuira na... pogresne fronte? protivnike? stagod?
a hocu i malo muzike za odrasle. some adult oriented shit. (podsecam da neki od nas, 'odraslih', prozivljavamo enti pubertet. tako - trebalo bi da kapiramo muziku za pubertetlije. a kad 'oces...)

popkitchen said...

pa mora tako, ja tebi, ti meni, battle rap je sustina hip hopa, ne smes nikome da dozvolis da ti kaze da si picka (bukvalno i preneseno). Marchelo je mlad sad je poceo da cita Edgar Allan Poe-a, sta ce biti kad se dovati Kortasara i Markesa ne smem ni da pomislim.
Tinejdz muzika za odrasle ...? Pa sad ce biti Mi nismo Andjeli 3 :)

anyways, jel imas Sopranos na DVD-u fale mi poslednje dve epizode druge sezone.

a@super|studio said...

a3, kikikikiiii. srdjan dragojevic and his tv moroni. sve ce to euforia pozlatiti. [brajko, vreme je da se zakljucam u superstudio i ne provirujem...]

sopranos? imam, kako ne. samo sto su mi prve dve (ili tri) sezone kod nekoga. opet, to ne mora biti nesavladiva prepreka. videcu sta se moze uciniti.

nego, kako stojimo sa gilmoreovim djevojkama? the weekly rhythm of tv shows will be the death of me.

+ kako vam se cini lost 3x01?

p.s. battle rap. hilarious.

popkitchen said...

ok, posle dve odgledane epizode studio 60 the verdict is - aron sorkin je robert altman televizije!

Sto nije lose, pogotovu sto ja obozavam Altmana iz milion likova/ensamble faze, ali nije revolucionarno.

Dok Sopranos i Lost ( to i dalje mislim, - sad zvucim kao neki vojnik partije, ali sta je tu je) dakako jesu.

a@super|studio said...

meni je sorkin uzbudljiviji/zanimljiviji/blizi? od altmana. ali je jasno na sta ciljas.
nisam ni tvrdio da je revolucionaran. kada stvari dodju do naracije, pre se odlucujem za oldskoolerske recepte. novum (ukoliko je to sto nam se isporucuje u lostu i sopranosima novum?!) me uzasno raduje na kratke staze. za duge pruge mi je drazi ovaj pristup.
+ sorkin je pisac drugog (i meni mozda drazeg) kova u odnosu na, npr, lost ergelu. ovde je poenta kompresija, dijalozi, mnogo texta. tamo je pak neka vocka na dugom stapu (vocke se menjaju, ali duzina stapa ne, pa cemo videti dokle to moze tako), i ta... 'atmosfera'. i tu, zapravo, the sopranos odnose shnjur. u toj seriji je napravljen balans izmedju raznih stvari (pa i te dve) koji i dalje deli lekcije konkurenciji.
mada, lost 3x02 je vec bolji. ke vidime...
[hmmmm. ono sto je, u mom slucaju, cinilo lost tako jakim u prvoj sezoni su prokleto dobri flash-backovi. naravno, i dogadjaji na ostrvu. ali, ono prvo je cinilo odlucujucu razliku. tako mu je to kod mene. iako sam ljubitelj fantastike (osvedoceni - imam i clansku kartu!) i suspensa, najvise se lozim na stari dobri (realisticki?) storytelling. teoreme, pretpostavke, forumska izivljavanja, andrew smithovi... sve to brzo prestane da me interesuje. zelim da ljudi hodaju izmedju kancelarija i ne zatvaraju usta, i da se u tom hodu smenjuju, dok stedikem vozi po hodnicima, kroz zidove, pa preko glava. dja u beloj kuci, dja u studiju #60, dja na misterioznom ostrvu (dobro, umesto kancelarija mogu doci u obzir i improvizovani satori, hatchevi, kuce the othersa, stagod). proci ce me, valjda, vremenom]

Anonymous said...

3x02 definitivno najavljuje nastavak dobrog provoda! a usput sam nanjusila i u kom smeru ce se stvari kretati pa mi je sada malo lakse jer vidim - provodicemo se mi jos dugo.
Studio 60 mi je super ali je bilo preterano porediti ih sa The Sopranos. Mislim, daj! Uzbudljivo, duhovito i dinamicno. Ali to jos nije dovoljno da osvoji moje srce.

(zaboravila password :( sta da radim?)

Powered By Blogger